Križni put u Žaboriću – 3. travnja 2026.
Ozbiljno je zaplesala ova – 26. Pljuštala su obećana iz svih usta: bolje i opuštenije će biti, vrištale su sve naslovnice, javni i internetski servisi. Čak je i nebo, kroz siječanj i veljaču, lupilo zimu ‘proljetnom’ ugodom. Šetnice i kafići ‘izdisali’ su pod teretima tijela i nadanja.
Nitko tada nije pomišljao na ljepotu kao čestu zamku onoga što dolje, duboko u nutrini ognja Zemlje, loži tu ‘blagodat’ početka Nove godine. Samo je Ukrajina, sinonim 21. stoljeća za ljudska stradanja u Europi, grčevito, nosila oružje protiv onih koji su tamo našli pukotinu i izišli da im, uz glad i pohotu, uzmu Bogom dane resurse i slobodu.
Potom je zlo razbilo zemljinu koru na Bliskom istoku, sjelo u zrakoplove, pretvorilo se u pogonski naboj u navođenim raketama i… Djeca u kovčezima, vođe u bunkerima – živi i mrtvi. A Treći svijet, onaj bez luksuza novog automobila, tv filma koji umrtvljuje, glađu plodonosni i njihove djece, doživljava eksploziju života.
Hrvatskoj je u to doba nametnuta tema o podvojenosti. Kod nas se na platformi tame i svjetla sučeliše crni i crveni, demokrati i totalitaristi, molitelji i antimolitelji, radnici i neradnici, životni i beživotni i… Mudre glave su u očaju. One traže rješenja, protiv pucanja Zemlje i izlaska zle sile. U tom smislu, i naša mala kršćanska zajednica iz Žabolica, predvođena fra Dragom Ljevarom, iznjedrila je rješenje – riječi Križnog puta s kojima je, prvi put u povijesti izišla iz crkve Sv. Ane mi na Veliki Petak – Dan Muke Gospodnje – u dostojanstvenoj procesiji, do mjesnog groblja, slogom, riječju i postajama pokrila ‘želju’ zloga da i u Žaboriću, kao i u velikom dijelu navedenog svijeta, iziđe u cijelosti van i povuče nas use.
Zvonko Madunić, Žaborić
Više fotografija ovdje.
